Kategorije vode
Prema propisima EU vode u boci dijele se u tri kategorije:
- Prirodne mineralne vode
- Prirodne izvorske vode
- Stolne vode
a sve mogu biti gazirane ili negazirane.
Voda iz vodovoda se u EU zakonski tretira kao „Voda za ljudsku potrošnju“.
Prirodna mineralna voda – vrlo bogata mineralima
Prirodne mineralne vode nastaju duboko pod zemljom i prolaze kroz mineralne slojeve, pa mogu imati visoke koncentracije otopljenih minerala, često:
- 300–2000 mg/L ukupnih otopljenih tvari (TDS), ponekad i više
- visoke razine kalcija, magnezija, natrija, hidrogenkarbonata, sulfata itd.
Neke poznate mineralne vode imaju preko 1500 mg/L minerala.
Voda iz vodovoda – znatno manje minerala
Vodovodna voda u EU obično ima:
- u pravilu je manje mineralizirana od prirodnih mineralnih voda
- 100–500 mg/L TDS, često i manje
- sastav ovisi o lokalnom izvoru (podzemna voda, površinska voda)
Zašto je mineralna voda više mineralizirana?
- puni se iz prirodnih izvora bez značajne obrade
- potječe iz geološki bogatih slojeva
- mora imati stabilan mineralni sastav (zakonski uvjet)
Je li voda s više minerala zdravija?
U javnosti često vlada uvjerenje da je voda bogatija mineralima automatski i “zdravija”.
Rezultat je to brojnih sponzoriranih “istraživanja” te te plaćenih reklamnih kampanja.
Vođeni logikom “kalcij iz vode –> kalcij u kostima”, mnogi misle da značajan dio minerala unosimo upravo vodom. No, je li to zaista tako?
Odgovor je kratak: NE.
Minerali iz vode i minerali iz hrane nisu isti po iskoristivosti
Minerali u vodi postoje u anorganskom obliku – to su minerali koje voda otapa prolazeći kroz stijene i tlo. Naše tijelo može apsorbirati samo vrlo mali dio tih minerala, često manje od 1–5%.
S druge strane, minerali u hrani (posebno u biljkama) nalaze se u organskom obliku. Biljke djeluju kao “biološki transformatori”: one uzimaju anorganske minerale iz tla i pretvaraju ih u molekule koje su našim stanicama prepoznatljive, iskoristive i lako apsorbirajuće. Zato tijelo iz hrane može apsorbirati 10–20 puta više minerala nego iz vode.
Većina esencijalnih minerala (Ca, Mg, Fe, Zn … ) u organizam ulazi putem hrane.
Voda sadrži anorganske minerale koje ljudsko tijelo slabije apsorbira nego organske oblike iz biljne i životinjske hrane.
Zašto tijelo teško koristi anorganske minerale iz vode?
Stanice preferiraju organske komplekse
Anorganski minerali nisu vezani na aminokiseline i organske molekule koje stanice prepoznaju.
Veliki dio se izluči preko bubrega
Organizam filtrira anorganske minerale jer ih ne može učinkovito iskoristiti.
Prekomjeran unos tvrde vode može opteretiti bubrege
Kod osjetljivih osoba ili pri visokim koncentracijama, voda bogata anorganskim solima može stvarati dodatno opterećenje.
Zašto je prehrana jedini pouzdan put do adekvatnog unosa minerala?
Biljke sadrže organske minerale koje tijelo lako apsorbira
Voće, povrće, sjemenke, orašasti plodovi i mahunarke prirodni su izvori minerala koje naše tijelo koristi gotovo optimalno.
Hrana sadrži i enzime, vitamine i fitonutrijente
Minerali se ne apsorbiraju izolirano – trebaju kofaktore koji se nalaze samo u hrani, ne u vodi.
Količine minerala u hrani višestruko su veće
Da biste unijeli preporučenu dnevnu dozu kalcija ili magnezija putem vode, morali biste popiti desetke litara dnevno — što je naravno nemoguće i nezdravo.
Evo par primjera:
Magnezij iz vode ili hrane?
Magnezij je esencijalni mineral koji igra ključnu ulogu u mnogim tjelesnim funkcijama, uključujući rad mišića i živaca, proizvodnju energije i održavanje zdravlja kostiju.
Dnevna potreba za magnezijem za većinu odraslih iznosi oko 300-400 mg, ali precizna količina ovisi o dobi, spolu, fizičkoj aktivnosti i zdravstvenom stanju.
- 1 litra mineralne vode može sadržavati 50–100 mg magnezija, od čega tijelo apsorbira možda 2–5 mg.
- Porcija špinata, blitve, orašastih plodova ili mahunarki može sadržavati 70–150 mg magnezija, od čega tijelo iskoristi 30–60 mg.
Kalcij iz vode ili hrane?
Kalcij je esencijalni mineral koji je najpoznatiji po svojoj ulozi u izgradnji i održavanju jakih kostiju i zubi, budući da se oko 99% kalcija u tijelu nalazi u njima. Također je ključan za pravilno funkcioniranje mišića, živaca, zgrušavanje krvi te podržava normalan rad srca. Nedostatak kalcija može dovesti do problema kao što su osteoporoza, mišićni grčevi i slabost kostiju.
Preporučeni dnevni unos kalcija za žene i muškarce (19–50 godina) je oko 1.000 mg.
KALCIJ iz vode ili sira?
Koliko su uvriježena uvjerenja pogrešne pokazuje slijedeći primjer.
Čak i kada bi bila moguća 100% iskoristivost anorganskog kalcija iz vode, usporedba unosa kalcija iz vode u odnosu na kalcij iz tvrdog kravljeg sira izgledala bi ovako:
- Neke mineralne vode sadrže cca. 100 mg / 1L kalcija. To znači, čak i kada bi bila moguća puna apsorpcija anorganskog kalcija, da bismo trebali svakodnevno piti cca 10 L mineralne vode ili nekoliko puta više litara vode iz slavine.
- Klasičan punomasni tvrdi ili polutvrdi kravlji sir (npr. Gauda, Trapist, Livanjski tip), sadrži oko 700 mg / 100 gr organskog kalcija.
Za dnevni unos kalcija trebalo bi popiti 12 L flaširane mineralne vode (20+ L vode iz slavine) ili pojesti komad sira ili neke druge hrane koja sadrži kalcij.
KALCIJ iz kamena?
Kraški kamen se uglavnom sastoji od vapnenca (kalcita).
- Glavni sastojak: Kalcijev karbonat (CaCO₃)
- Pomoćni sastojci: MgCO₃, SiO₂, Fe₂O₃, Al₂O₃, organske tvari.
Kako bi unijeli neke esencijalne minerale, kao što su kalcij, silicij, željezo, …, možemo li donijeti doma kamenje iz kraškog područja, usitniti ga u fini prah te ga svakodnevno dodavati u vodu za piće? Ne!
KALCIJ iz životinja:
- Tvrdi sirevi (parmezan, grana padano, ementaler) – oko 1100–1200 mg / 100 g
- Polutvrdi sirevi (gauda, edamer) – oko 700–800 mg / 100 g
KALCIJ iz biljaka:
- Sezam (tahini) – oko 975 mg kalcija / 100 g
- Chia sjemenke – oko 630 mg / 100 g
- Mljeveni mak – oko 1400 mg / 100 g (ali se jede u manjim količinama)
- Sušene smokve – oko 160 mg / 100 g
- Bademi – oko 250 mg / 100 g
- Tofu (kalcijem obogaćen) – 150–350 mg / 100 g (ovisno o proizvodnji)
- Amarant i proso – 150–200 mg / 100 g
- Zelena lisnata povrća (nisko u oksalatima):
- Kelj – oko 150 mg / 100 g
- Bok choy (kineski kupus) – oko 105 mg / 100 g
- Brokkula – oko 50 mg / 100 g
Primjeri iz živora
- U Zagrebu je voda iz javnog vodovoda tvrda ili vrlo tvrda, a opet mnoge osobe pate od osteoporoze, što pokazuje da konzumacija tvrde vode, koja sadrži kalcij i magnezij, nije rješenje.
- Ljudi u mnogim regijama diljem svijeta već stoljećima piju kišnicu (prirodno destiliranu vodu) i ne pate od deficita minerala. Tako je i na našim otocima i u našim kraškim područjima, gdje su ljudi kroz generacije pili isključivo kišnicu.
- Istovremeno, regije s izrazito tvrdom vodom (npr. dijelovi Balkana, Francuske, …) imaju veću učestalost kardiovaskularnih bolesti i bubrežnih kamenac
Što piše stručna / nesponzorirana literatura?
Prof. dr. Slavko Rex, u svojoj knjizi “Zdravo graditi i stanovati” (str, 99), navodi istraživanja koja su napravili prof. Vincent i dr. Bragg, a koja ukazuju na problem anorganskih taloga iz tvrde vode u organizmu.
Francuski hidrolog prof. Vincent je statistiku, koja analizira stupanj smrtnosti naroda u Francuskoj. On je utvrdio, da za vrijeme istog vremenskog razdoblja u okruženju sa ekstremno vapne nom vodom, dvostruko više ljudi umire nego u krajevima sa vodom općenito bez vapnenca.
Dr. Bragg izvještava u svojoj knjizi “Čudo posta” iz svoga mladenačkog doba u Virginiji, da mnogi njegovi rodaci i prijatelji umiru od bolesti bubrega. Svi ovi ljudi ostarili su su prijevreme no zbog otvrdnuća njihovih arterija.
Bragg-ov ujak umro je već sa 48 godina. Liječnička autopsija je utvrdila “da su njegove arterije bile tako krute kao glinene cijevi te da su bile obložene anorganskim mineralima”. Uzrok tomu dr.Bragg vidi u vodi za piće, jer je u njegovom rodnom kraju “tvrda voda”. Ona je zasićena anorganskim mineralima osobito sa natrijem, željezom i kalcijem.”
Danas mnoga neovisna, nesponzorirana istraživanja povezuju tvrdu vodu s povećanim rizikom od arterijske kalcifikacije i bubrežnih kamenaca.
Dakle – što možemo zaključiti?
1. Voda je važna za hidrataciju, ali nije primarni izvor minerala.
Iako je lijepo misliti da zdravlje “dolazi iz boce”, količina i iskoristivost minerala iz vode jednostavno nisu dovoljne.
2. Pravilna prehrana jedini je put za optimalan unos minerala.
Organski minerali iz hrane su višestruko učinkovitiji i biološki dostupniji.
3. Kvaliteta vode je važna — ali zbog čistoće, a ne zbog mineralnog sastava.
Čista voda bez mikroorganizama, teških metala, pesticida i klora daleko je važnija nego voda s visokim udjelom anorganskih minerala.
Zato se moderna domaćinstva sve češće okreću tehnologijama pročišćavanja vode poput reverzne osmoze (RO): ne zato da bi se “odrekli minerala”, nego zato što je najvažnije da voda bude mikrobiološki i kemijski sigurna. Minerali ionako trebaju doći iz hrane — gdje ih tijelo najbolje koristi.
