Kvaliteta vode danas se više ne procjenjuje samo prema tome je li bistra, ima li neugodan miris ili kakav joj je okus. Suvremena analiza vode sve više obuhvaća i vrlo male koncentracije kemijskih spojeva koji su oku nevidljivi, nemaju prepoznatljiv okus ni miris, a mogu biti prisutni u okolišu desetljećima.
Među njima se posljednjih godina posebno ističu PFAS – per- i polifluoroalkilne tvari, skupina kemikalija koju se često naziva i „vječnim kemikalijama“.
PFAS su danas jedna od važnih tema europske politike zaštite voda. Europska agencija za okoliš (EEA) upozorava da su PFAS spojevi široko rasprostranjeni u europskim vodama, dok istodobno naglašava da još uvijek postoje značajne praznine u monitoringu i znanju o ukupnom opsegu njihova prisustva.
Razvoj novih analitičkih metoda i sve bolje razumijevanje kemijskog opterećenja okoliša dovode do jednostavnog pitanja:
Što su zapravo PFAS?
PFAS je zajednički naziv za vrlo veliku skupinu sintetičkih kemikalija. Zbog svojih specifičnih kemijskih i fizikalnih svojstava koriste se ili su se koristile u velikom broju industrijskih i potrošačkih proizvoda.
Njihova svojstva omogućuju otpornost na:
- vodu,
- masnoće,
- toplinu,
- kemikalije,
- habanje i propadanje.
Zbog toga su PFAS pronašli primjenu u različitim područjima – od industrijskih procesa i protupožarnih pjena do tekstila, ambalaže, premaza i drugih proizvoda.
Problem nastaje upravo zbog svojstva koje ih je učinilo toliko korisnima.
Mnoge PFAS kemikalije iznimno se teško razgrađuju u okolišu.
Zbog njihove postojanosti često ih se naziva „forever chemicals“ – „vječnim kemikalijama“.
Zašto su PFAS problem?
Problem PFAS-a proizlazi iz kombinacije njihove iznimne postojanosti, rasprostranjenosti i mogućnosti izlaganja ljudi tijekom dugog razdoblja.
Europska agencija za kemikalije (ECHA) navodi da su PFAS široko rasprostranjeni u okolišu, da se često pronalaze u podzemnim i površinskim vodama te da je sanacija kontaminiranih područja tehnički zahtjevna i skupa. Za neke PFAS spojeve postoje dokazi o štetnim učincima na reprodukciju i razvoj, imunološki i hormonalni sustav, a neki su povezani i s karcinogenim učincima.
Posebno je važna procjena Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), agencije Svjetske zdravstvene organizacije.
IARC je PFOA klasificirao kao kancerogen za ljude (Group 1), dok je PFOS klasificirao kao moguće kancerogen za ljude (Group 2B).
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) također je procijenila zajedničku izloženost četirima PFAS spojevima – PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS – te je postavila grupni podnošljivi tjedni unos od 4,4 ng/kg tjelesne mase tjedno.
To ne znači da će svaka prisutnost PFAS-a u vodi uzrokovati zdravstveni problem. Rizik ovisi o vrsti spoja, koncentraciji, trajanju i ukupnoj izloženosti iz različitih izvora. Upravo je zato važno smanjivati nepotrebnu izloženost tamo gdje je to moguće.
PFAS nije jedna kemikalija
Kada govorimo o PFAS-u, ne govorimo o jednoj tvari, nego o vrlo velikoj skupini različitih kemikalija. EEA govori o skupini koja obuhvaća više tisuća spojeva, dok se točan broj razlikuje ovisno o znanstvenoj definiciji PFAS-a.
Među najpoznatijima su:
- PFOA – perfluorooktanska kiselina i
- PFOS – perfluorooktansulfonska kiselina.
Upravo su PFOA i PFOS među najbolje istraženim PFAS spojevima i među onima koji se najčešće prate u okolišu.
Kako PFAS dospjeva u okoliš i vodu?
1. Industrija i proizvodni procesi
PFAS se koriste u velikom broju industrija. Emisije mogu nastati tijekom proizvodnje samih PFAS-a, ali i u industrijama koje ih koriste, primjerice pri proizvodnji elektronike, tekstila, papira, premaza i drugih proizvoda. PFAS mogu dospjeti u otpadne vode, zrak ili industrijski otpad.
2. Odlagališta otpada i procjedne vode
Proizvodi koji sadrže PFAS nakon uporabe završavaju kao otpad. PFAS se pritom ne mora razgraditi. Može se osloboditi iz otpada i prijeći u procjedne vode, koje zatim mogu prodrijeti kroz tlo prema podzemnim vodama.
EPA izrijekom navodi odlagališta, mjesta odlaganja i lokacije opasnog otpada kao potencijalne izvore PFAS-a.
Zato je kod nepravilnog ili ilegalnog odlaganja otpada pitanje PFAS-a potpuno legitimno – ali samo prisutnost PFAS-a u otpadu još ne znači da je došlo do kontaminacije podzemne ili pitke vode. Za to su potrebna odgovarajuća hidrogeološka istraživanja i analize.
3. Protupožarne pjene
Fluorirane protupožarne pjene, posebno AFFF, povijesno su bile važan izvor PFAS-a. Koristile su se, primjerice, na aerodromima, vojnim lokacijama, vatrogasnim poligonima, rafinerijama i industrijskim postrojenjima. Nakon uporabe PFAS mogu prodrijeti u tlo i podzemne vode te dospjeti u obližnje izvore pitke vode.
4. Otpadne vode
PFAS koji dospiju u kanalizaciju mogu završiti u uređajima za pročišćavanje otpadnih voda.
Problem je što konvencionalni uređaji za pročišćavanje otpadnih voda nisu projektirani prvenstveno za uklanjanje PFAS-a. Dio PFAS-a može završiti u pročišćenoj vodi koja se ispušta u okoliš, a dio se može zadržati u mulju.
To stvara još jedan mogući put:
proizvod → kanalizacija → uređaj za pročišćavanje → površinska voda / mulj → tlo → podzemna voda.
5. Proizvodi široke potrošnje
PFAS su se koristili u različitim proizvodima zbog otpornosti na vodu, masnoće i toplinu – primjerice u određenim tekstilima, ambalaži za hranu, premazima, kozmetici, proizvodima za zaštitu površina i drugim proizvodima.
Tijekom uporabe i pranja dio PFAS-a može prijeći u kućnu otpadnu vodu. EEA, primjerice, navodi da PFAS iz tekstila mogu dospjeti u otpadne vode tijekom pranja.
6. Poljoprivredno korištenje kanalizacijskog mulja
Ako se mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda koristi na poljoprivrednim površinama, PFAS koji se u njemu zadržao može dospjeti u tlo, a zatim potencijalno i u podzemne i površinske vode.
7. Atmosferski prijenos
PFAS nisu problem samo neposredno oko mjesta gdje su proizvedeni ili korišteni.
Neki PFAS i njihovi prekursori mogu se transportirati atmosferom na velike udaljenosti. Zbog toga su pronađeni i na vrlo udaljenim područjima, uključujući kišnicu i arktička područja.
To znači da PFAS može imati svojevrsni „put oko planeta“:
emisija → atmosfera → transport → oborine → tlo i voda.
Zašto se o PFAS-u toliko govori?
Jedan od razloga je njihova iznimna postojanost.
Drugi je sve veći broj istraživanja o mogućim učincima pojedinih PFAS spojeva na zdravlje ljudi.
Za neke PFAS spojeve postoje dokazi koji ih povezuju s različitim zdravstvenim učincima, uključujući djelovanje na imunološki, hormonski i reproduktivni sustav. Međutim, PFAS je vrlo heterogena skupina i ne treba sve spojeve promatrati kao da imaju potpuno jednaka svojstva ili isti stupanj rizika.
Svjetska zdravstvena organizacija trenutačno provodi širu procjenu pojavljivanja PFAS-a i njihovih mogućih zdravstvenih učinaka u vodi za piće, s posebnim fokusom na PFOA i PFOS.
Zato je najrazumniji pristup:
Bez panike, ali i bez ignoriranja problema.
PFAS i nova europska pravila za vodu
Tema je dodatno dobila na važnosti zbog izmijenjene europske regulative o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju.
Europska Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju uvela je posebne parametre za PFAS:
PFAS – ukupno: 0,50 µg/L
Zbroj 20 PFAS spojeva: 0,10 µg/L
Ovi parametri dio su europskog sustava praćenja kvalitete vode za ljudsku potrošnju, a države članice trebaju osigurati njihovu primjenu od 12. siječnja 2026.
To je važan korak jer pokazuje da se kvaliteta vode danas promatra sve šire.
Prije nekoliko desetljeća fokus je bio prvenstveno na mikrobiološkoj sigurnosti i tradicionalnim kemijskim parametrima. Danas se sve više pažnje posvećuje i novim i teško razgradivim kemijskim onečišćivalima.
Može li se PFAS ukloniti iz vode?
Dobra vijest je da postoji više tehnologija koje mogu značajno smanjiti koncentraciju PFAS-a u vodi.
Među njima su:
- reverzna osmoza (RO)
- ionska izmjena
- nanofiltracija
- granulirani aktivni ugljen (GAC).
Američka EPA navodi upravo visokotlačne membranske tehnologije, uključujući reverznu osmozu, aktivni ugljen, ionsku izmjenu i nanofiltraciju, među učinkovitim tehnologijama za smanjenje PFAS-a u vodi za piće.
Zašto je reverzna osmoza posebno učinkovita?
Reverzna osmoza koristi polupropusnu membranu kroz koju se pod tlakom propušta voda. Membrana omogućuje prolaz molekulama vode, dok velik dio otopljenih tvari i drugih kontaminanata zadržava i odvaja od pročišćene vode.
Jedna tehnologija za više kontaminanata
Kod PFAS-a je upravo ta membranska separacija vrlo učinkovita.
EPA navodi da su visokotlačne membrane, uključujući reverznu osmozu, iznimno učinkovite u uklanjanju PFAS-a. Dostupna istraživanja pokazuju da RO sustavi tipično postižu više od 90 % uklanjanja za širok raspon PFAS spojeva, dok su za PFOA i PFOS u istraživanjima zabilježene redukcije od više od 99 %.
U detaljnoj tehničkoj analizi EPA-e za PFOS je navedena maksimalna zabilježena učinkovitost RO-a od približno 99,9 %, dok su za PFOA i PFOS dostupni podaci pokazali vrlo visoke stupnjeve redukcije.
To je jedan od razloga zbog kojih je reverzna osmoza posebno zanimljiva kao tehnologija za vodu za piće na mjestu potrošnje – primjerice ispod kuhinjskog sudopera.
Čak i kada javni vodovod zadovoljava propisane zdravstvene kriterije, mnogi korisnici mogu željeti dodatnu barijeru za određene kemijske kontaminante. Kod takvog pristupa reverzna osmoza ima posebno mjesto jer je sposobna vrlo učinkovito reducirati širok raspon PFAS spojeva, uključujući PFOA i PFOS.
Prednost reverzne osmoze nije samo u PFAS-u.
Kvalitetni RO sustavi, ovisno o konkretnom sustavu, mogu značajno smanjiti i mnoge druge neželjene tvari u vodi, kao što su:
- klor
- nitrati
- arsen
- određeni pesticidi
- teški metali
- natrij
- mikroplastika
- bakterije i virusi
- te druge otopljene nečistoće.
Zato se RO ne bi trebao promatrati samo kao „PFAS filter“, nego kao višestruka membranska barijera za proizvodnju visokokvalitetne vode za piće.
Naravno, konkretne performanse ovise o uređaju, membrani, kvaliteti ulazne vode i certifikatima odnosno testovima za pojedine kontaminante.
Što to znači za vodu u vašem domu?
Ako je voda iz javnog vodovoda zdravstveno ispravna i zadovoljava zakonske parametre, to znači da onečišćenja u vodi za piće ne prelaze MDK (maksimalno dopuštene količine) propisane pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode.
Sustav kontrole zdravstvene ispravnosti vode postoji.
Međutim, može li bilo koji sustav monitoringa predvidjeti i registrirati svaki mogući događaj koji se može dogoditi između dva uzorkovanja?
Nije pitanje treba li svatko filtrirati vodu zato što je voda iz vodovoda loša. Pitanje je želimo li se zadovoljiti onim što je javni sustav dužan osigurati – ili želimo dodatnu razinu kontrole nad vodom koju svakodnevno pijemo i koristimo za pripremu hrane.
Ne možemo unaprijed znati hoće li se i koji će se kontaminant sutra možda pojaviti kao novi problem kvalitete vode. Ali možemo koristiti tehnologije koje već danas mogu pružiti dodatnu zaštitu od širokog spektra neželjenih tvari.
Korištenje kvalitetnog sustava za dodatno pročišćavanje vode može se promatrati slično kao korištenje sigurnosnog pojasa u automobilu: ne zato što očekujemo nesreću, nego zato što ne možemo znati hoće li se ona dogoditi.
Stoga, mnoge suvremene obitelji žele se dodatno zaštititi, smanjiti izloženost određenim kontaminantima iz vode, osobito kada:
- žele dodatnu kontrolu i zaštitu kvalitete vode koju piju,
- žive na području gdje postoji poznato ili potencijalno kemijsko onečišćenje,
- koriste vlastiti izvor vode,
- žele smanjiti više različitih otopljenih kontaminanata istodobno,
- žele vodu pročišćavati izravno na mjestu potrošnje.
U takvim slučajevima kvalitetan RO sustav može predstavljati vrlo učinkovitu dodatnu barijeru.
EPA upravo point-of-use (POU) reverznu osmozu navodi kao jednu od mogućih tehnologija za smanjenje PFAS-a u vodi za piće.
Reverzna osmoza – jedna od najučinkovitijih barijera
Danas imamo dovoljno znanstvenih i tehničkih podataka da možemo reći:
Reverzna osmoza jedna je od najučinkovitijih tehnologija za smanjenje PFAS-a u vodi za piće, uključujući PFOA i PFOS.
EPA-ina istraživanja pokazuju vrlo visoku učinkovitost RO sustava, često veću od 99 % za PFOA i PFOS, dok europski regulatorni okvir dodatno potvrđuje koliko je tema PFAS-a postala važna za kvalitetu vode za ljudsku potrošnju.
Naša preporuka: EcoWater PRISMO 1.000 GPD RO Direct Flow
EcoWater Sistems (USA) je vodeći svjetski proizvođač sustava za obradu vode, s gotovo stotinu godina neprekidnog razvoja. Tvrtku je 1925. osnovao Lynn Lindsay, autor prvog automatskog omekšivača vode. Danas je EcoWater dio Marmon Groupa u vlasništvu Berkshire Hathawaya, što osigurava stabilnost, globalnu dostupnost i kontinuirano ulaganje u istraživanje i razvoj.
Stoljeće inovacija, stotine patenata, snažan inženjerski pristup i vlastiti laboratoriji rezultirali su uređajima koji donose vrhunsku učinkovitost uz minimalnu potrošnju resursa.
EcoWater sustavi projektirani su i proizvedeni u SAD-u. Tvrtka posjeduje certifikat ISO 9001 te je aktivan član WQA (Water Quality Association). Posebno se ističe činjenica da je EcoWater jedini proizvođač u industriji certificiran kao tvrtka s nultim ugljičnim otiskom.
Naša stručna preporuka za kvalitetno pročišćavanje velikog broja otopljenih tvari i drugih kontaminanata, uključujući PFAS-a, PFOA i PFOS u vodi za piće je EcoWater PRISMO 1.000 GPD RO Direct Flow, sustav reverzne osmoze s direktnim protokom.
EcoWater PRISMO 1.000 GPD testiran u neovisnom laboratoriju u skladu s europskom Direktivom o vodi za ljudsku potrošnju (EDCH), a test pokazuje redukciju 20 reguliranih PFAS spojeva.
Među njima su:
- PFOA
- PFOS
- PFNA
- PFHxS
- PFBA
- PFBS
- PFPeA
- PFHxA
- PFHpA
- PFDA
- PFUnDA
- PFDoDA
- PFTrDA
- PFPeS
- PFHpS
- PFNS
- PFDS
- PFUnDS
- PFDoDS
- PFTrDS
Popis 20 reguliranih PFAS-a potvrđuje i ANSES (francuska nacionalna zdravstvena agencija).
EcoWater France u aktualnom tehničkom listu za PRISMO izrijekom navodi:
„Testé par un laboratoire indépendant, conformément à la directive EDCH: le Prismo élimine les 20 PFAS réglementés.”
EcoWater Italia navodi i laboratorij:
CARSO – Laboratoire Santé Environnement Hygiène de Lyon, laboratorij ovlašten za analize voda od francuskog Ministarstva zdravstva.
Dakle, EcoWater tvrdi da je EcoWater PRISMO testiran u neovisnom laboratoriju i da uklanja 20 PFAS-a reguliranih europskom Direktivom o vodi za ljudsku potrošnju (EDCH).
Čista voda nije samo ono što vidimo
Voda može izgledati savršeno čisto, biti ugodnog okusa i mirisa, a ipak sadržavati vrlo male koncentracije tvari koje našim osjetilima nisu vidljive.
Prevencija ima smisla čak i kada trenutno ne postoji problem.
Ne možemo unaprijed znati koji će se kontaminant možda sutra pojaviti kao novi problem kvalitete vode. Ali možemo koristiti tehnologije koje već danas mogu pružiti dodatnu zaštitu od širokog spektra neželjenih tvari.
Zato suvremena obrada vode sve više počiva na znanju, analizi i odgovarajućoj tehnologiji, a ne samo na tome kako voda izgleda.
U Nobel Water Systems vjerujemo upravo u takav pristup:
- Najprije razumjeti problem, a zatim odabrati tehnologiju koja zaista odgovara konkretnim potrebama.
Ako želite saznati može li reverzna osmoza biti odgovarajuće rješenje za vašu vodu, Nobel Water Systems može pomoći u odabiru odgovarajuće tehnologije te profesionalnoj ugradnji i održavanju sustava.
